Različitosti

Zanimanja

15. travnja 2013.

Zubi

15. prosinca 2014.

Različitosti

PEDAGOŠKA GODINA: 2013./14. god
PROJEKT :„ RAZLIČITOSTI “ - DJEČJI VRTIĆ KOMIN
SKUPINE: MJEŠOVITE SKUPINE ( GUSARI i LAĐARI)
ODGOJITELJICE i NOSIOCI PROJEKTA: MAJA MEDAK I ŽELJANA RADONIĆ

Cilj projekta

Razvoj dječje tolerancije i međusobnog prihvaćanja u skupini.

Zadaci projekta

razvijati empatiju (prepoznavanje i poštovanje osjećaja drugoga, suosjeoćanje, briga za druge, mlađe, nemoćne, bolesne i sl.),
razvijati sposobnosti uočavanja odnosa i veza među ljudima,
razvijati i promicati pozitivne vrijednosti te poštovanje različitosti.

PLAN PROJEKTA:

Tjelesni i psihomotorni razvoj:

razvoj pokretljivosti i spretnosti pri kretanju (prekrivenih očiju i zavezanom nogom),
razvoj psihomotornih sposobnosti (stvaranje pokreta uz mjuzikl „Tri mačke“).
razvoj prostorne percepcije, stjecanje iskustva kretanjem

Socio-emocionalni razvoj i razvoj ličnosti:

stvaranje bolje slike o sebi kod djece: pjesma „Svatko nešto lijepo ima“ i izradom ankete „U čemu sam najbolji“,
razvoj empatije kroz igru „Slijepi miš“, „Budi moje oko“, „Na jednoj nozi“.

Spoznajni razvoj:

razvoj taktilne percepcije, stjecanje iskustva dodirom (taktilne slikovnice i Brailleovo pismo),
razvoj prostorne percepcije kroz igru „Čvorak“,
stjecanje iskustva o društvenoj sredini (upoznavanje slijepog djeteta, njegovih mogućnosti i potreba)
razvoj sposobnosti uočavanja odnosa i veza među ljudima (prikupljanje sredstava za Crveni križ),
razvoj operativnog mišljenja (izrada ankete o sličnostima i različitostima među ljudima, životinjama, biljkama i predmetima)

Govor, komunikacija, izražavanje i stvaranje:

razvoj sposobnosti doživljavanja i razumijevanja literarnih i scenskih djela: mjuzikl Tri mačke; recitacije: Svatko nešto lijepo ima, Bez čega ljudi ne mogu živjeti, Heroj, Tenisica i sandala; priče: Super je bit' različit, Dva puža, Različit svijet, Ježić Iglić i naočale, Priča o Petru i Marku, Slon i mrav, Lav i miš, Maleni čovjek; pjesme: Traži se prijatelj i Kad bi svi ljudi na svijetu.
izražavanju na temelju pročitanog, viđenog i doživljenog.

U pedagoškoj 2013./2014. u naše su skupine upisana djeca s posebnim potrebama. Ova je činjenica kod kolegice i mene pobudila pitanje: kako spriječiti stvaranje stereotipa i predrasuda kod djece. Znajući da dijete u predškolskoj dobi nema potpuno razvijene stavove o različitosti, ali ih uočava i doživljava u svojoj najbližoj okolini, odlučile smo organizirati roditeljski sastanak s ciljem osnaživanja i jačanja tolerancije. Pedagoginja i psihologinja nenametljivo su, spontano, kroz igru i zabavu podsjetile roditelje koliko je svatko od nas poseban, različit, a time i zanimljiv.

Potreba za pokretanjem projekta pojavila se u prvim danima polaska djece u vrtić. Djeca su počela postavljati pitanja: „Zašto M. ne hoda ko ja?, Zašto V. udara sam sebe i zašto ne priča?...“

Osim pitanja, neka su djeca počela oponašati i izrugivati se tuđim nedostatcima.

Vođene činjenicom da je tolerancija odnos koji u potpunosti prihvaća drugoga, drukčije običaje, druge narode, uvjerenje, mišljenje, trpeljivost, tolerantnost, projekt smo započele istaknuvši različitosti i posebnosti svakoga od nas. Na ovaj razgovor potaknula nas je priča „Maleni čovjek“.

Iz razgovora s djecom

R.B.: „ Ja sam dobar u plivanju i potezanju konopa, ali mi loše ide trčanje.“
R.D.: :Ja se spretno penjem na drvo, ali ne znam crtat ko P.“
L.V.: „ Mogu nosit brata, ali ne mogu otkopčat kopču na kolicima. Mama mi pomogne.“

Neka se djeca nisu mogla sjetiti svojih posebnosti, ali su ih prijatelji podsjetili. U tom trenutku osjetilo se razvijanje zajedništva među djecom.
Daljnjim istraživanjem tražili smo različitosti kod vanjskog izgleda.

M.I.: „I. ima manje uši od P.“
J.P.: „P. je teža od M.“

Otkrili smo i da su nam otisci dlanova različiti.
U skupini imamo dijete koje nosi naočale što nas je potaknulo na otkrivanje svijeta slabovidnih i slijepih osoba. R. se dosjetio kako mu je mama kod kuće pokazala pismo za slijepe. U vrtić je donio kutiju od sirupa na kojoj se nalazilo Brailleovo pismo. Osim širenja spoznaja o novom načinu pisanja i čitanja, djeci su bile ponuđene taktilne slikovnice. Prilikom opipavanja imali su zavezane oči s ciljem razvoja taktilne percepcije.

M.I.: „Ovako slijepa djeca pipaju i pogode da je ovo zeko. Oni nisu sretni zato šta su slijepi.“
J.P.: „Sretni su šta imaju ovakve slikovnice.“

Božićnu priredbu iskoristili smo kao priliku pokazivanja ljepote različitosti. Netko je recitirao tiše, netko glasnije, netko polakše, netko brže, netko je plesao nespretnije, netko preciznije... Svatko je imao priliku pokazati svoju posebnost. Publika je to prepoznala i nagradila nas je velikim pljeskom. Ohrabreni pohvalama, odlučili smo na završnoj priredbi odigrati predstavu Tri mačke. I ovaj put, sudjelovalo je četrdesetero djece koja su bila obučena u kostime mačaka. Djeca su glumeći prisutnima prenijela poruku : „Bez obzira tko si, što si, budi uvijek to što jesi ...“

Vrednovanje aktivnosti:

Provodeći projekt kod djece se razvijala empatija, lakše prepoznavanje i poštovanje osjećaja drugih. Najvećim uspjehom smatramo razvoj osjećaja brižnosti i ljubavi prema djeci s posebnim potrebama u skupini. Pitanja, oponašanja i izrugivanja danas su zamijenjena željom za otkrivanjem tko što voli, kako mu pomoći i razveseliti ga.

Preostalo nam je nadanje kako će djeca stečene pozitivne vrijednosti, entuzijazam, ljubav i želju za pomaganjem pokazati kroz toleranciju u sutrašnjici.