Slikovnica je prva djetetova knjiga u kojoj je priča upotpunjena ili proširena i obogaćena ilustracijama. No, priča može biti ispričana i bez riječi, samo slikama ili su slike nanizane kao pojmovi koje dijete razgledava, prepoznaje, imenuje i priča o njima. Ako se radi o dobroj i vrijednoj slikovnici, u pravilu su imena autora i ilustratora navedena na naslovnici, dok su anonime slikovnice često znak da se radi o manje vrijednom, lošem djelu.

Dobrom suradnjom svi dobivaju. Građenje profesionalnih suradničkih odnosa s roditeljima put je prema:

Ilustracije moraju biti:

• jednostavne i djetetu razumljive
• estetski vrijedne da bi djetetu razvijale smisao za lijepo
• realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove
• maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet stvaralaštva i mašte
• manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenije kompozicije za stariju djecu

Tekst slikovnice mora biti:

• prilagođen djetetovoj sposobnosti poimanja
• zanimljiv smislen i pisan djetetu razumljivim jezikom

Slikovnica se mijenja s djetetovim odrastanjem

– slikovnice za najmanju djecu (u prvoj i drugoj godini života) više sliče igrački no knjizi – rasklapaju se u lepeze, sastavljaju u maštovite oblike, izrezane su i oblikovane prema nekom liku na slici, debele, izrađene od kartona ili mekane i savitljive, izrađene od tkanine, spužve ili plastike;
– u ranoj dobi djeca vole slikovnice s ritmičkim stihovima, brojalicama i pjesmicama koje uvijek ponovno i sa zadovoljstvom slušaju;
– prve djetetove slikovnice su obično tzv. pojmovne slikovnice (slike predmeta, ljudi, okruženja iz prirode…) koje su za malo dijete i prvi udžbenici uz koje uči tumačiti sliku, prepoznavati, govoriti, opisivati, uspoređivati …
– slike u slikovnicama za najmlađu djecu ne smiju biti opterećene suvišnim detaljima koji bi mogli odvlačiti djetetovu pažnju; dok su djeci mlađe dobi primjerene slikovnice s više slika, a manje teksta, starijima uz ilustracije treba i složenija radnja;
– kako dijete odrasta i osamostaljuje se u razgledavanju, listanju pa i čitanju slikovnica, ilustracije sve više gube informativnu funkciju i u sve većoj mjeri ispunjavaju estetsku – slika više ne pomaže shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj;
– četverogodišnjacima i petogodišnjacima zanimljive su radnje s jednostavnim
zapletom, priče o ljudima i događajima bliskim njihovom iskustvu, a djecu u šestoj godini života zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva, zatim basne i bajke;
– starijoj predškolskoj djeci primjerene su slikovnice s maštovitim, nedorečenim ilustracijama, jer dijete slušajući i čitajući samo stvara predodžbe o likovima i radnji.

Nikad nije rano početi čitati djetetu.

Što ranije počnemo to je dobit za dijete veća. Djetetu treba od samog rođenja čitati, jer to pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odraslog.
Osim što će dijete uživati u slušajući priče i listajući slikovnicu, ono će uz vas razvijati naviku odgovornog odnosa slikovnici, kasnije knjizi. Ako već u ranom djetinjstvu nauči da se po slikovnici ne šara i da se ne smiju oštećivati stranice, takav će odnos zadržati prema knjizi cijelog života.

Pogledajte preporuku slikovnica po razvojnim područjima prenijetu iz časopisa „Dijete, vrtić, obitelj“ br.66, zima 2011./12.

Pripremila: Olivera Medak, pedagoginja