Na kraju našeg druženja, a kako drugačije nego pjesmom i plesom, s našom odgojiteljicom u zajedničkom druženju s našim roditeljima, iz vesele, zaštićene i bezbrižne svakodnevnice našeg vrtića, otplesali smo u nove životne izazove.

Prepuni zadovoljstva što amo ovako dobro naučili recitacije i pjesmice i zaradili veliki pljesak okupljenih, sa malom zebnjom u srcu, uzeli smo naše prve diplome i poljubili svoju tetu.

"A zašto su njoj oči pune suza kada smo sve dobro napravili?"