Fotografirali smo organe za osjetila, crtali organe i njihove dijelove, modelirali plastelinom, izrađivali naočale od kartona... pričali pričice o raznim događajima vezanima za naš projekt.

Naučili smo osnove znakovnog jezika i svako je dijete znalo pokazati kako se zove. Kristijanov nam je tata na kartonu rupicama napravio Braillovo pismo što je djeci bilo jako zanimljivo. Izradili smo i album sa svim materijalima koji se tiču preventive i liječenja.

Posjetili smo i obližnji restoran u kojem smo kušali hranu koja je taj dan bila na meniu (divljač u saftu, riba...), a nas su posjetile medicinske sestre Julija i Ivana, učiteljica, doktor Piskač, pedagoginja te ravnateljica vrtića kako bi vidjeli i čuli što smo sve naučili i zajedno neke stvari ponovili. Markov tata je bio s nama i kamerom snimao što smo radili u vrtiću i restoranu.

Izmišljanjem zagonetnih situacija poticalo se djecu na razmišljanje. Na primjer: netko je išao cestom i izgubio se. Kako može znati gdje se nalazi? Što će čuti, namirisati?...

Vezivanjem očiju nastojali smo prepoznavati oblike, veličine, teksturu, stanje (tekuće, kruto, plinovito ...). Također smo razgovarali o važnosti zaštite organa za osjetila te o posljedicama koje bi svatko od nas pretrpio kada ne bi imali zdrava osjetila.

Naš smo projekt završili probavanjem razne hrane u vrtiću i tako nastojali povezati sva osjetila.