Suradnja obitelji i vrtića vrlo je važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Polaskom djeteta u vrtić roditelji i odgojitelji postaju suradnici na zajedničkom zadatku skrbi, njege, odgoja i obrazovanja djeteta.
Dobrom suradnjom svi dobivaju. Građenje profesionalnih suradničkih odnosa s roditeljima put je prema:
- razvoju partnerstva u podržavanju kvalitetne komunikacije usmjerene na dobrobit djeteta
- rješavanju problema vezanih za odgoj i razvoj
- poticanju aktivnog sudjelovanja roditelja u realizaciji programa
- osnaživanju roditeljske kompetencije stjecanjem znanja i vještina potrebnih za odgoj djece u obitelji
- znati kako njegovo dijete zadovoljava svoje potrebe u vrtiću ( odgojiteg ga informira o ponašanju i razvoju djeteta
- dobiti uvid u funkcioniranje vrtića i rad odgojitelja
- biti informiran o odgojnim i zaštitnim mjerama i postupcima>
- pratiti razvoj i napredovanje djeteta u suradnji s odgojiteljima i stručnim suradnicima vrtića
- dobiti stručnu pomoć u ustanovi ( ravnateljica, psihologinja, pedagoginja, zdravstvena voditeljica, odgojiteljice), u cilju što boljeg napredovanja djeteta
- aktivno sudjelovati u životu i radu vrtića putem različitih aktivnosti s djecom i odgojiteljima ( akcije prikupljanja ili izrade didaktičkog materijala, boravak u vrtiću u vrijeme prilagodbe, sudjelovanje u dječjim projektima, pratnja djeci tijekom posjeta ili izleta, zajedničkim igraonicama, radionicama, druženjima sa djecom i odgojiteljima…)
Zbog svega ovoga vrlo je važno da odgojitelji i roditelji u međusobnu suradnju ulažu mnogo povjerenja, otvorenosti, tolerancije, objektivnosti i spremnosti za uvažavanje osobnih i profesionalnih kompetencija, usklađivanje odgojnih utjecaja i zajedničko rješavanje problema u razvoju i odgoju djeteta.
Kada bih ponovo mogla
odgajati svoje dijete
više bih bojala prstima,
a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala,
a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata,
a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam,
a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila,
a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga,
a puno više bih mu toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje,
a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
a više o moći ljubavi.
DJEČIJI MEMORANDUM RODITELJIMA
- Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.
- Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
- Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
- Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.
- Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje pa ću izgubiti vjeru u vas.
- Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede".
- Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.
- Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa".
- Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
- Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
- Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam zlim.
- Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
- Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
- Ne odbijajte me kada tražim odgovor na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije tražiti negdje drugdje.
- Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrješivi. S takvima je teško živjeti.
- Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
- Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez razumijevanja i podrške - zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikad.
- Upamtite više učim od primjera nego od kritike.
- I pored svega mnogo vas volim. Volite i vi mene...
Naša je dužnost pobrinuti se da se sve to zaista ispuni.
JA SAM UČITELJ
Ja sam učitelj.
Rođen sam istoga časa kada se pitanje vinulo s
djetetovih usana.
Bio sam mnogo ljudi na mnogo mjesta.
Ja sam Sokrat, koji potiče mlade Atenjane da
propitivanjem otkriju nove ideje.
Ja sam Anne Sullivan, koja ukucava tajne svemira
u ispruženu ruku Hellen Keller.
Ja sam Ezop i hans Christian Andersen koji
otkrivaju istinu kroz bezbrojne priče.
Ja sam Marva Collins koja se bori za pravo
svakog djeteta na školovanje.
Ja sam Mary McCleod Bethune, koja gradi
divan fakultet za svoj narod, sa sanducima za
naranče kao školskim klupama.
Imena onih koji su se bavili mojom strukom
odzvanjaju poput muzeja slave za čovječanstvo….
Booker T. Washington, Buda, Konfucije, Ralph
Waldo Emerson, Leo Buscaglia, Mojsije i Isus.
Ja sam i oni čija su imena i lica odavno zaboravljena,
a čije će podatke i lik biti zauvijek
zapamćeni u postignućima njihovih učenika.
Plakao sam od radosti na vjenčanjima svojih
bivših učenika, smijao se sretan pri rođenju
njihove djece i stajao glave spuštene u boli i
tuzi uz grobove iskopane za premlada tijela.
Unatoč zemljovidima, kartama, formulama, glagolima, pričama i knjigama, zapravo nisam imao o čemu poučavati, jer su moji učenici trebali učiti samo o sebi, a znam da valja upoznati cijeli svijet prije no što saznaš tko si.
Ja sam paradoks. Govorim najglasnije kad najpozornije slušam. Moji su najveći talenti u tome što sam voljan oduševljeno primati od svojih učenika.
Materijalno bogatstvo ne spada u moje ciljeve, no ja sam cjelodnevni tragač za blagom, nastojeći pronaći nove mogućnosti za izražavanje talenata svojih učenika, te u stalnoj potrazi za onim talentima koji katkad leže zakopani u samosažaljenju.
Ja sam najsretniji od svih radnika.
Liječniku je omogućeno da u jednom čarobnom
trenutku pripusti život u svijet.
Meni je omogućeno da vidim život kako se ponovo rađa
svakoga dana s novim pitanjima, zamislima
i prijateljstvima.
Nastavnik zna da će, gradi li s ljubavlju i istinom, ono što gradi trajati zauvijek.
Ja sam ratnik koji svakog dana vodi bitke s pritiscima, pesimizmom, strahom, konformizmom, predrasudama, neznanjem i apatijom.
No, imam ove saveznike:
Inteligenciju, Znatiželju, Roditeljsku potporu, Individualnost, Kreativnost, Vjeru, Ljubav i smijeh,
svi hrle pod moj stijeg s neslomljivom potporom.
I kome trebam zahvaliti za ovaj prekrasan život, koji imam toliko sreće iskusiti, nego vama, publici – roditeljima.
Jer vi ste mi ukazali veliku čast, povjerivši mi svoj najveći doprinos vječnosti - svoju djecu.
I tako, imam prošlost koja je bogata sjećanjima,
imam sadašnjost koja je izazovna, pustolovna i zabavna, jer mi je dopušteno da provodim dane s budućnošću.
Ja sam učitelj i svakoga dana za to zahvaljujem Bogu.