PAHULJICA : Sestrice moja, mogu li noćas s tobom pasti?
PAHULJA : Pričekaj do sutra, malena si, moraš još narasti!
PAHULJICA: Ne mogu više u oblaku čekati,
mame me dolje dječja lica.
Želim biti pahulja prava,
dosta sam već bila pahuljica.
PAHULJA : Ako sad padneš ovako slaba
nećeš do zemlje stići,
uhvatit će te putem neki vjetar
i u sitne ćeš se kapi razići.
PAHULJICA : Ovdje je dosadno i uvijek isto,
a dolje me djeca zovu.
Želim s vama odmah i smjesta
u neku pustolovinu novu.
PAHULJA : Kad skočimo dolje, svaka od nas
svojim putem tada ode,
a završiš li slučajno na dječjem dlanu
postat ćeš tek kap vode.
PAHULJICA : Ali ja želim biti s vama,
postati velika snježna gruda,
da nas kotrljaju, u zrak bacaju
i da zajedno letimo posvuda.
PAHULJA: Onda je najbolje da padnem sada,
da nas oblak dalje ne odnese,
dok još leti iznad grada,
neka nas odmah ovdje istrese!